Ad hoc kafa

– Mislim, slusaj Kika, nije da on meni nije dobar…znas, bas je sladak, i pazi me, i znam da me voli, i dobar je u krevetu ali, jednostavno nismo na istom nivou.

– Ma shvatam ja tebe u potpunosti, Sika. Ti u sebe kontinuirano ulazes, a propros edukacije i intelektualnog zivota. To, na zalost, a priori podrazumjeva da zelis biti s nekim ko moze da s tobom dijeli i materijalni i intelektualni zivot. On jeste sladak ali, Sika…

– Kika, znam, znam: tabula rasa. Nemam ja vremena nekoga poducavati. Uostalom ja zelim nekoga ko ce me moci pratiti u zivotu. Nekoga ko ce se snaci i u Londonu i Bankoku i New York-u. Znas Kika, svjetski covjek. Nisam ja tolike godine u skolskoj klupi provela da provedem zivot u provinciji, ja sam ipak magistar.

– Ma Sika, svakako. Carpe Diem, nema se vremena za gubljenje. Sigurna sam da ima finih mladih muskaraca, sa magistarskim ili doktoratima, iz fine porodice kao i ti, jer moras i o tome da mislis. Ko su njegovi? Kako se ono kaze u USA, plave kragne!? Kako mozes ocekivati da tvoji i njegovi roditelji komuniciraju? I kakav je to genetski materijal? Necemo sada da se pravimo neznalicama, sve je to vazno.

– Kika, ma da nema se vremena, ja sada moram sebi praviti put do velikih gradova i velikih zanimanja. Znas, ja samo zelim da ostavim neki trag iza sebe. Znanje i zvanje to omogucavaju. Hocu i da pokazem svojoj familiji da nisu bez rezultata njihove investicije, veze, id est silne usluge.

– Ma Sika, nemoj oko toga da se brines, pa to je sasvim normalno u velikim porodicama. Pa i na Harvard ljudi ulaze sa stelom i to se zna, a ne na magistarski iz ljudskih sposobnosti za integraciju na evropski nacin. I ti ljudi koji dolaze iz velikih porodica na veliki Harvard su ponosni na svoje stele. I ti i ja smo iz te price, samo na istocnoevropski nacin.

– Kika, ti znas mene. Znas da nisam povrsna i da cijenim ljudskost i nista drugo. Ali, Kika stvarno moram da ostavim momka koji nije iz poznate porodice, koji nema cak ni magistarski, koji cita samo iz zelje, koji ima majusnu platicu, koji ne zeli da zivi u velikom gradu i koji nema ambicija. Pitam ga sta zeli a on meni odgovora: “samo zelim tebe da volim”. Kakav je to odgovor? Ja njega, znaci, treba na grbaci da vucem i odgajam a on ce zauzvrat mene da voli!? Kika, ti znas da ja ne patim od brandova i kul garderobe ali, ipak treba da se drzi do sebe, ipak covjek treba da izvuce najbolje iz sebe. A on, on moze cijeli dan u trenerci da provede!!! Kaze, najvise voli prirodu. A ja, ja najvise volim velike zgrade, ogromne apartmane, vikendice sa bazenom i sale za sastanke. Usput, vidi ovu kul Balenciaga torbu sto sam kupila dok sam bila na seminaru o ljudskim pravima u Rimu.

– Sika, nema sta – odluka je pala. Ostavljas ga. Naci ces ti drugog momka vrlo brzo. Evo, exempli gratia, Pika. Skupa ste bili na magistarskom, roditelji vam se poznaju i druze, od kako ste bili djeca oni pricaju kako bi bilo lijepo da se Sika i Pika vjencaju. Da se dvije velike porodice povezu. I Pika je kao i ti, sposoban i samostalan. Uz malu pomoc familije, za dvije sedmice bi se nasli u nekoj od nasih ambasada, misija ili pregovarackih timova.

– Hmmm, daaaa, Pika.
Halo Pika, Sika je. Sta radis? Je li? Pozdravi cika predsjednika od mene. Ma joj, evo me sa Kikom. Hocu, hocu. Kiks? Ne vjerujem da ce to sa Kiksom potrajati. Ma, da. Pricacu ti. Pa nismo se dugo vidjeli, jesi li za kafu? Vazi, odlicno. Vidimo se.
Kika, hajdemo malo gledati prstenje.

Related Posts

This Post Has 23 Comments

  1. Svidja se meni prica, samo sad ne mogu upratiti..
    Aha! Znaci Sika se odrece slatkoce. 🙂 Hm.
    Btw, kako ne mogah otvoriti blogove, da ti sa zakasnjenjem (ali nista manje lijepim zeljama :)) cestitam rodjendan. Recimo, mogao bi se pojaviti jedan Pika koji ce imati sve kvalitete (nabrojane u prvom pasusu) onog drugog. Moze? :))

Komentariši