Vodam se ja sa svojim dragim, godinama. I to puno godina, ne smijem ih ni zbrojat’. Imali smo svakojakih perioda u vezi, sto dobrih sto losih, sto nametnutih sto samoucinjenih. Volimo se, vecinu vremena nam je lijepo i vrlo rijetko dosadno.
Trenutno, zivimo odvojeno, on sam a ja sa svojim roditeljima. Na mnogo nacina je nezdravo zivjeti sa roditeljima u mojim godinama ali, o tome drugom prilikom.

Pozelila ja da se ujutro probudim pored dragoga, da ga vidim onako cupavog i neurednog, da mu onjusim jutarnji zadah. I pored svoje tri decenije postojanja, ne mogu ja tek tako doci svojim roditeljima i reci da idem prespavati kod momka. Uhhh, jasta-svasta. Mora postojati dobar razlog za nocivanje van kuce i nocivanje s momkom.

Geografska udaljenost od mjesta prebivalista gdje ne postoji mogucnost da se ode i vrati kuci na vrijeme za spavanje je prihvatljiv razlog. Tek-tako nocivanje, maksuz radi znate vec cega, neeee. Licemjerstvo, licemjerstvo, milujem te njezno. K'o da znate vec sta se ne obavlja jal’ danju jal’ nocu.

A ja zapela, hocu i hocu. To znaci pripremiti laz. Pripremiti teren za laz nekoliko dana unaprijed, dobro razmisliti i dobro je sastaviti. Sastavila. Prihvacena. Valjalo je prikupiti i lazne dojmove, i lazna iskustva. Valjalo je pregledati vremensku prognozu, skontati gdje se lazno prenocilo, koliko je lazni smjestaj lazno kostao. Valjalo ih je gledati u oci i prenositi sve te gore navedene lazne dojmove i gledati ih kako lazi gutaju mnogo lakse od istina.

Niti sada znam lagati, niti sam ikada znala – uvijek provaljena. Mislim da mi ni sada nisu povjerovali ali, iz nekog razloga lakse je.

Lijepa laz i gvozdena vrata otvara.