Samospoznaja je precijenjena. Znam da je sada to nesto kao moderno. “Upoznaj sebe” kao smisao zivota. Ma daj!!!! Ne zelim, vise, previse dobro poznavati sebe.
Introspekcijom se moze, donekle, sebi i drugima olaksati zivot tako sto shvatis kako i zasto reagujes na odredjenje vanjske podrazaje, sta te ljuti, sta te veseli, u kakvim situacijama se snalazis dobro a u kakvim ne.
S druge strane, pregruba samoinvazija donosi i nelijepa otkrica. O sebi se moze povrsno misliti u superlativu tako sto cinis dobra djela, radis koristan posao, nastojis pomagati drugima, nastojis biti otvoren-a i pun-a razumjevanja.
Ali, kroz introspektivno djelovanje neminovno je naletiti na nekoliko iznenadjenja.
Shvatila sam da s ljubaznosti cesto prikrivam prezir prema drugome, da dajem novac na ulici jer mislim da ga ja ne zasluzujem u ovom opstem siromastvu, sto znaci da i dalje bijem bitku sa niskim samopouzdanjem, darezljivoscu nastojim postici odobrenje i vjernost prijatelja. Kao i nekada, kada sam bila jako mala i podijelila sve svoje igracke drustvu pa me mama natjerala da idem od vrata do vrata i trazim igracke nazad. Tada sam pokusala da kupim prijatelje i, na neki nacin, jos uvijek to radim. Samo sada, u kafani na primjer.
Iako se furam da sam otvorena osoba puna ljubavi prema razlicitosti ipak redovno cvrsto prihvatim torbu kada pored mene stoji ili prolazi rom. Kada cujem rijec “srpstvo” kosa mi se dize na glavi, nevazno u kojem kontekstu je rijec pomenuta. Kada vidim sahovnicu zeludac mi se okrene. Da, puna sam predrasuda.
Iako se furam da mi nije previse bitno kako izgledam, osjetljiva sam i tasta. Balim nad nekim komadom garderobe i spremna sam se dobro zavaliti da bi taj komad posjedovala, i to ne svojim novcem vec tudjim novcem naivne banke koja mi je podarila limit na kreditnoj kartici. Kada se napokon nakanim uciniti nesto zaista korisno za sebe, kao na primjer upisati kurs nekog stranog jezika….uhhh, uppps, nema se para.
Dajem obecanja za koja, i u tom momentu, znam da ih necu moci ispuniti ili, jednostavno, necu ni pokusati jer mi je mrsko, jer ne znam kako, jer se bojim. U drustvu, moram se napiti da prikrijem neadekvatnosti svoje sposobnosti socijalizacije, da razbijem stid koji je tu kao odbrana prazne glave.
Duboka analiza i samoanaliza su me doveli na tacku suprotnu od produhovljenosti, na tacku povrsnosti gdje jesam ma sta god ja nastojala biti. Reagujem pod predrasudama, pod tastinom, reagujem prosjecno kao sto jesam. Mirim se sa time. Ukoliko bi se vodila suprotnom iluzijom posebnosti, pitanje je vremena kada bi se razocarala sto neminovno vodi u depresiju.
Zao mi je nekih oko mene koji se i dalje jadni vode iluzijom da su posebno pametni, posebno lijepi, posebno dobri a u osrednjosti plivaju dugo. Sta plivaju-rone.
Samospoznaja precjenjena ? Nikad! Vidis da je korisno sto znas i svoju ‘neperfektnu’, ‘predrasudnu’, zapravo ljudsku stranu. Mnogi to ne znaju, nego se i dalje furaju da su bezgresni humanisti. Mnogi i dalje ne vide kakva djubrad mogu da budu. I zbog toga su sretniji, samouvjereniji.. ali ne i pravedniji aka bolji (mislim prvenstveno na sopstveno usavrsavanje, a ne poredjene s drugima). U tome lezi neprecjenjenost samospoznaje 🙂
da, u pravu si. Ali, zar ne mislis da oni koji se bas i ne poznaju najbolje mnogo opustenije prolaze kroz zivot, ne nuzno sretniji ali sigurno lezerniji.
Ajme Sati 😉 al’ ih ti štancaš. Moram se vartiti svjetlosnu godinu unazad!
soul, nemam drugog posla.
Dobar si čojk bona, mani se analize 😉
koka, izgleda da imam previse vremena, mogla bi se prihvatiti kakvog kopanja.
i u kojem si primorskom gradicu bila???
:))))))))))))
Prvi korak u otklanjanju problema je identifikovanje problema:). Npr. ja sam identifikovao poprilicnu masu kod sebe. Jos da nisam beskrajno lijen za otklanjanje istih… gdje bi mi bio kraj:D
necija, Gradac, tako blizu ali, pak, tako daleko kada se vracas.
Dazed&Confused, lijenost je jedan od mojih problema, identifikovan ali tezak za otkloniti.
bogami, pre- prestroga ti ova samoanaliza. ne pratim te dugo (blog) ali mislim da si preostra (prekriticna) prema samoj sebi.pozdrav!
I ja sam katkad površna, lijena, pohlepna, sklona predrasudama i jezika pogana.
Al’ znaš šta? Tad se baš odmorim. 😉
slazem se!
mislim da bi masa ljudi izvrsila samoubistvo kad bi kopali toliko duboko da dodju do potpune spoznaje svoje psihe i svojih motiva!
zato cu ipak ostati na povrsini.. 😉 ono, kopam ja, pa se opet vratim 😉
stuttgarter, ma nimalo ali, hvala.
soul, soul, soul – potrefi!
pink_lady, najbolje je ne talasati previse 🙂
heheh e.. nisu mi jasni ljudi koji misle da su posebno pametni, il sta ja znam sta – fino kazes sebi kako jesi poseban, ali kao cjelina, i ne razvijes nikakav kompleks u zivotu.. jutro 😉
tresnja, dobro kazes 🙂
ma svaka cast, slazem se kompletno, fali samo jos par rijeci o tome kako je divno imati idealnu tjelesnu tezinu, ali bez dijeta molim… ma kakva samo-iliti-bilokojadrugelicnosti-analiza, svaka budalastina te vrste me baci u totalni ocaj..eto hecima za cvake pa nek me oni analiziraju, ja vise necu