Ovim putem se izvinjavam:

1. prijatelju F. jer se nisam pozdravila sa covjekom prije njegovog odlaska/povratka u USA. Rekoh mu da cu ga nazvati, da cu naletiti i ne ucinih to. Nisam imala vremena. Ahhhha, a imam vremena pisati blog. Elem, F. stvarno mi je zao. Mozda to moja podsvijest ljubomorno reaguje na Kaliforniju. Citaj blog, pa da znas kada tempirana bomba eksplodira.

2. lijepom, dobrom mi momku zbog nadrkanosti koju ne mogu da objasnim.

3. roditeljima koje ignorisem, napadam, sa kojima mi je, generalno, mrsko pricati i za koje nemam vise nimalo strpljenja.

4. svojoj nekolicini bliskih prijatelja, koje sam zanemarila, nemam pojma sta im se desava iz dana u dan, koje vidim – u najboljem slucaju – jednom sedmicno a tada se opricaju samo skracene/instant verzije i najvaznijeg.

5. sebi, jer ne radim ono sto sam sebi obecala da cu, jer sam se razocarala sama u sebe, jer nemam povjerenja u sebe, jer iscrpljujem svoje tijelo i um, jer se ne pazim, jer jedem sve sto ne treba, jer kasnim, pravo kasnim, jedva sustizem.