1945. godine, djevojcica bez imena bjezi iz zarobljenickog logora u Grckoj. Ne sjeca se nicega iz svoje kratke proslosti. Lutala je kroz Evropu, sjevernu Afriku po zavrsetku drugog svjetskog rata. Tokom tih godina naucila se prezivljavanju na tezi nacin. Sprijateljuje se sa drugim lutajucim izbjeglicom, Madjarskim naucnikom po imenu Lob koji joj je pruzio obrazovanje i dao ime: Modesty Blaise.

Kasnije ce preuzeti kontrolu nad kriminalnom bandom u Tangier-u i prosiriti je pod nazivom Mreza.

Za to vrijeme, srece Willie Garvin-a. Willie je napredovao u Mrezi i vremenom postaje desna ruka Modesty kao i najbolji prijatelj. Njihova veza je bazirana na uzajamnom postovanju i zajednickim interesima ali, nikada nisu zajedno spavali, plaseci se da ce to ugroziti njihovu specijalnu vezu. Uvijek je zove Princeza, nacin obracanja dozvoljen samo Willie-ju.

Kada je procijenila da je sakupila dovoljno novca, penzionisala se i preselila u Englesku, dok ju je Willie pratio. S obzirom da im je zivot bogatasa postao dosadan, prihvataju poziv za pomoc koji im je uputio Sir Gerald Tarrant, visoki funkcioner Britanske tajne sluzbe – i tu prica zaista pocinje.

Mnoge pustolovine su bazirane na slucajevima u koji su Modesty i Willie umijesani zahvaljujuci njihovoj suradnji sa Tarrant-om. Medjutim, cesto pomazu potpunim strancima ili se bore protiv ekscentricnih zlikovaca na egzoticnim lokacijama, svojom voljom, zbog zelje za izvrsenjem pravde. “Duhovi” iz proslosti u Mrezi ih takodjer proganjaju s vremena na vrijeme.

Iako Modesty i Willie nece oklijevati da ubiju, ako je neophodno – a jesu, u nekim prilikama, preuzimali uloge sudije, porote i dzelata, izbjegavaju smrtonosnu silu kada je to moguce.

Modesty i Willie nisu starili tokom decenija; Modesty je uvijek opisivana kao djevojka sa oko 20 godina, dok je Willie osam godina stariji. Jedini izuzetak je bio u kratkoj prici iz 1996 – “Cobra Trap” u kojoj se radnja desava u buducnosti u kojoj Modesty ima oko 40 godina, a Willie 48.

Modesty Blaise je debitovala 1963. godine u London Evening Standard. Autor je PETER O’ DONNELL.