danas mi cijeli radni dan prodje
vukuci za druge, cineci usluge
hocu svima da budem dobra
pa da mi zbog toga bude godra
a u stvari, nema tu zahvale
tu ti ima, samo ‘nako, zavale
haj’ sta cu, valjda i ja kad naucim
kako sebe minimalno da namucim
zavidim ljudima koji imaju to umijece
da sebi ugode a da im niko zamjerit’ nece
to je, ljudi moji, ma vjestina najveca
kako se “prodat'”, nema veceg umijeca
neki se ubise od posla kukajuci
neki se ubise znanjem hvaleci
bez da ista, u stvari, urade
ispadose da “nose” urede
izleda sa skromnost ponistava trud
pa ispadas blesav, smotan i lud