Opet na Heathrow. Opet tortura kontrole. Opet moram juriti u Brisel i opet moram juriti nazad. Opet trebam lomiti brojke sa onim debilom od aktuara.

Sutra, opet moj dosadni posao. Opet moja dosadna zena. I London me zamara. Kada predjes 40-tu, London vise nije tako drag.

Tako sam umoran. Kako bi bilo dobro, probuditi se sutra, 10 godina mladji i pobjeci od ovog zivota. Hvata me bijes. Ljut sam i frustriran.

Dosadni su. Kontrole uzimaju sve vise vremena. Nemam nista, ljudi. Evo, nosim plasticnu, providnu kesicu u kojoj je pasos i to je to. Uhh, toliko zena sa malom djecom i hranom za bebe. Ovo ce potrajati.

S druge strane, bolje biti siguran. Engleska je postala doseljenicka zemlja. Svakakvih likova je tu. Vise mi je tamne puti, dugih brada i cudnih akcenta preko glave. Obradujem se kada cujem pravi engleski jezik. Kako se to desilo!!!???

Evo ih opet. Zasto uvijek putuju u coporu!?

Napokon. Sjedam. Vec sam umoran a ceka me dug dan. Kud bas blizu mene onaj copor da se smjesti. Samo dva reda ispred. Ljut sam, nervozan sam, umoran sam. Mrzim svoju zenu. Hocu novu golf opremu. Hocu napokon da otplatim hipoteku.

Sta ce im ovoliko mobitela? Sta su se ushodali? Da hoce samo sjesti! Da hocemo vise poletiti! Sumnjivi su mi. Ljut sam.

Govorim stjuardesi da obrati paznju na njih. I ona se malo uznemirila. Puno ih je. Nesto planiraju, dosaptavaju se. Mrzim onog valonskog idiota. Nikako da sjednu. Vec se bojim.

Nesto dodaju jedno drugom. Kako su uspjeli sa sobom u avion unijeti svu tu opremu: mobiteli, laptopi, palm pilot…
Ponovo stjuardesi skrecem paznju na njih. Nekoliko bijelih putnika u mojoj blizini koji su culi moj razgovor sa stjuardesom blizu je panike. Bolje sprijeciti nego lijeciti. Reagujemo zajedno, nas pet-sest. Stjuardesa obavjestava ostatak osoblja. Odlucuju odgoditi pokret. Vrata se otvaraju. Policija ulazi, kratko razgovara sa osobljem i izvodi copor.

Sta se sada prave zbunjeni!? Uhhh, sto glume. A, mislili su nas pobiti. Ne damo se. Nismo ni mi idioti. Znamo prepoznati prijetnju.

Kuci sam. Mrzim Brisel, mrzim debilnog aktuara jos vise nego jutros. Mrzim svoju zenu i svoju kucu jos vise nego jutros.

Gledam vijesti. Kazu, lazna uzbuna. Pustili su copor. Raspravljaju da li su putnici pretjerali, da li je u pitanju rasizam. Nisam ja rasista!!! Samo sam oprezan! Nije im se nista dogodilo. Sta, samo nisu otisli u Brisel. Otici ce sutra.