– hocemo ici?
– necemo ici.
– zasto?
– previse daleko, premalo para, premalo vremena, prevelika guzva…
– ej, propalo.
– kako propalo?
– nece da ide.
– ej, haj'mo, idemo.
– kako to sad?
– javili su se novi razlozi.
– kada idemo?
– umjesto tada idemo tada.
– ej, ipak idemo.
– stvarno? Super! Kak’ to sada?
– javili mu se novi razlozi. Ne pitaj previse.
– necu, shutim.
– samo, umjesto tada idemo tada pa se organizuj.
– nema ‘blema.
– dolaze li ono dvoje?
– dolaze al’ kasnije.
– kad’ kasnije?! Valja i njih zajedno s nama smjestit’, bez da su tu!!!
– isto mjesto?
– isto mjesto, isti likovi. Samo da sta probam rezervisat’. Za nas koji smo tu i za one koje ce doci (mada, bit’ ne bit’ ko to zna).
– jesi nasla sta?
– sve puno!
– misha mu!
– ne prostaci! Na klupi, pa na klupi. Samo neka shushti.