Relativno kasno sam, u svom zivotu, pocela piti kafu. Kada kazem relativno kasno, mislim poredeci se sa svojim prijateljima koji su, listom, poceli piti kafu u prvoj polovini tinejdzerske histerije. Razumljivo.
Odrastas uz roditeljski ritual jutarnje, kasno-jutarnje (tokom godisnjih odmora), prije rucka, poslije rucka, pred dnevnik… kafe. Kontala sam, da im nije mrsko budili bi se u tri ujutro, napravili pauzu izmedju spavanja, da popiju kafu.
Kod nas, curice su se igrale ispijanja kafa kao sto se negdje drugo curice igraju folirajuci cajanke.
Pocela sam piti kafu prvenstveno iz kokuzanerskih razloga. Imas nesto da razvuces satima, za male pare, dok pricas sa prijateljima. Tek se nedavno zakuhalo.
Trebalo mi je dobrih pet godina da skontam kako je u radnom okruzenju, u svrhu socijalizacije sa kolegama i sefovima, neophodno popiti jutarnju kafu. Poslovi se zavrsavaju uz kafu mnogo lakse jer je nekako svima drago sto je piju, polako se bude, i tada ih je najbolje scepati: izvlacis sve, od informacije do povisice.
Kod nas se ne pita: “hocemo li izaci” radije “hocemu li na kafu”. Daje se do znanja da ce se nesto konkretno ponuditi, da ce trajati, jer nema smisla kafu isisati za 5 minuta. Mislim, i to se radi ali sam zestok protivnik takvom disovanju kafe.
Zajednicko ispijanje kafe predstavlja intenzivnu formu zblizavanja. Moze se popiti “povrsna” kafa sa nekim ali, obicno se to ne zeli. Kafa je specificno uzivanje koje zasluzuje postovanje, pa se nece tek tako dijeliti sa nekim, mora postojati bliska kofeinska veza i zajednicka ovisnost. Bas tako, nema bolje forme razumjevanja od zajednicke ovisnosti.
Uzasavam se bezkofeinske kafe ili torture kafe svakojakim dodacima. Ako ces piti kafu, onda je pij. Bezkofeinska kafa je po meni, ultimativna hipokrizija. Biti kafu bez kofeina je isto kao da pusis zvaku umjesto cigarete.
Kada malo prosetam van zemlje, malo prema zapadu pa ugledam coffee shop-ove sa ponudama dugim k'o Sigourney Weaver, tacno mi muka.
Ima nesto utjesno u manjku izbora. Tada temeljito uzivas u onome sto ti se nudi i ne moras se previse angazovati dok skontas sta zelis, samo ti se kaze.
Eto, sada cu jednu kaficu za pauzice popiti.
vrlo sam asocijalan tip, uopce ne pijem kafu
Evo mene opet 😉
Prvo, kafu i dalje urjetko pijem, jer ako je pijem onda moram i da zapalim a ako zapalim…itd…
A što se posta o ispod tiče, podsjeti me na dragog mi u mene ,i on vuče neke slične korijene ;), samo ja uzice ne popuštam, ne,ne,ne i ne
😉
ma ovaj moj se otima pravo….
umorni, makar si zdrav i ne trese te koefeinska struja pola dana, ko mene
klutno pitanje: hoćemo na kafu. a onda sjednu i naruče sok 🙂
Slaba si ti neka “kafenjaca”. Znam to pouzdano … ja mogu popit’ vise kafa od tebe
MissAim – Umorni ZDRAV!!!! Hahahahahahaha – ta ti je najbolja do sada!!!! Kume, cujes li ovo?
opa poceli smo se vrijedat…
eto reci granu medicine a ja cu izreci dijagnozu…
verifikovanu… nije na nervnoj bazi, ko nekim…
Onaon-u, ja to ispod stola
spasi me