Ima nesto hazarderski u tom kockanju… Zeza mala. Sa malo vise saucesnika i malo vise markica ili eurica i ja bi bila, ono sto bi se reklo, nakacena.

Nedavno me prijateljica uslikala dok sam gubila zadnji zeton i moram reci, znala sam ljepse izgledati nakon bjezanije od granata.

Elem, nekoliko mjeseci sam bila jako blizu da postanem dio svjetske anonimne asocijacije bolesnih kockara, sto bi se i desilo da moji prijatelji nisu odbijali da idu sa mnom, da mi nije ofirno kockati sama i da nemam kredit, dug na tekucem racunu, dug na kreditnoj kartici, dug bratu, mami, psu i kravati.

Jedno povlaci drugo, nadala sam se bez muke dobitku kojim bi podmirila prethodno pomenute dugove, koje sam opet produbljivala tako sto sam klopala lovu sa kartica, sve dublje i dublje tonuci, kako bi nahranila kockarsku glad.

Izi lova ne postoji, djeluje mi kao kolektivna hipnoza. Ili, mozda ispravnije: para na paru ide. Licno, nisam upoznala kokuza koji se obogatio/la kockom oliti igrama na srecu.

No, nada posljednja umire. Mozda, ako budem uporna…. Ma prije cu navuci 10 milja lopatajuci nego “svaka igra – svaka dobija”.