Petak je – o me soooo happy!!! Jutro je fenomenalno. Na Vilsonovom guzva, raja trce, vodaju cuke, cak sam vidjela nekoliko parova kako se vacare…. kontam, zar nije malo rano za tudjeg jezika!?

Jedna tek propupala djevojka se gusila pod likom koji ju je prevrtao po onoj klupi, ne zna sta bi sa njom. Sav crven u licu, da mu je svasta nesto – a niti moze niti umje. Jadnica vapi za pomoc, doslo mi da urgiram. A onda kontam, neka uce djeca. On sta treba da radi a ona, kako da pobjegne. Sta je sve ceka, izvuci se ispod napaljenog frajera je minimalni zadatak koji treba hitro da savlada.

Ne bi bilo lose da metode bjezanije od takvih likova budu sastavni dio fizickog vaspitanja ili tjelesnog odgoda…ne znam kako se taj “predmet” zove ovih dana. Poboljsava fizicku spretnost, momci ce se jos vise truditi za grebaniju, a cure ce izbjeci primanje tudjih tjelesnih tekucina kada to ne zele. Sastavni dio samoodbrane.

Trenutno sam u slijepom crijevu jedne zgrade, shatro nesto radim. Niko me nije ispizdio jutros, to je dobar znak. Uobicajeno je da sam, vec do 10 sati ujutro, pravo iznervirana. Saobracaj, komentari, sabah pozivi problematicnih i tako to.

Kao i vecinu vremena, zelim biti negdje drugo…npr. na pjeskovitoj plazi a tamo nigdje nikoga.