Aime Sati

I'm Jane Doe, bitch!

30.12.2018.

Kako Hasan kaže

25.12.2018.

Hakuna Matata

Haos. To je moj prvi dojam o Najrobiju. Na aerodromu ne znaš ni kud' treba da ideš, ni koji papir trebaš popuniti...a trebaš neki definitivno, nit' kome trebaš pokazati onu e-vizu koju sam uredno naganjala mjesec prije. Nije pomoglo što sam sletila u četiri ujutro, te nenaspavana navigirala kroz pasošku kontrolu. Ubrzo se probudio primarno-bosanski instikt, te sam se lagano i neprimjetno progurala na čelo poduže kolone pristojnih britanaca.

Kokuzluk. To je moj drugi dojam o Najrobiju. Na putu prema hotelu, prošli smo pored Kibere. Kibera je drugo najveće kartonsko naselje u Africi. Sa oko 270.000 stanovnika zvanično, a čini se da tu živi milion. Za nekoliko dana, hodala sam po Kiberi. Osim što mi je neko dobacio "hojti", laganini i bez rizika sam provela dan. Ljudi rade, djeca se igraju a definicija siromaštva poklapa ih kao svemirski šamar. Niko od ljudi sa kojima sam razgovarala nije bio ljut. Čini se da su prihvatili teškoću sa kojom se izlazi iz siromaštva. Bore se, pokreću male biznise, malo šanerišu bez bijesa. Aferim. Djeca se igraju, sretna i bezbrižna. Neko reče: "ne znaju za bolje", te bezbrižno drmnu ramenima kao da je problem riješen. Ovakav komentar me vazda iznervira. To što ne znaju za bolje ne znači da ne zaslužuju bolje.

Saobraćaj. Je. Lud. Svi vozači u Najrobiju su odlični vozači koji su se prilagodili saobraćajnom haosu te ga tako i stimulišu. Malo slabiji refleksi bi možda prouzrokovali saobraćajne intervencije. Osnovno grupno prevozno sredstvo nazivaju "matatu". Matatu je nešto između autobusa i bicikla. Stotine je matatu biznisa, u privatnim je šapama i odgovarajući javni transport je daleko od realizacije. Kako bi što jeftinije prošli, vlasnici angažaju mlade vozače koji voze k'o da bježe od vulkanske erupcije. Al' zato je tu Uber.

Kriminal. Statistika je poprilično depresivna. Kao i priče raje koju sam upoznala. Pljačke su česte pa se mora biti oprezan. Opreznost nije problem. Davno su mi narasle oči na leđima.

Grad. Je pravo zanimljiv. Naslušala sam se dobre svirke u klubovima Najrobija. Baš mi je nedostajala.

Žirafe, lavovi, slonovi, majmuni, antilope, zebre, bizoni...Nacionalni park Najrobi je baš u gradu. Šmekate se sa lavom, dok iza njega puca pogled na nebodere, autoput i šoping centar. Ne bi mi mrsko pa sam otišla i do Žirafa centra. Tamo te puste da hraniš žirafe. Zauzvrat, žirafe te izbale. Hvala.

Hakuna Matata. K'o strancu, reći će vam ovu frazu milion puta. Jer je melodična. Jer na svahiliju znači: nema problema. Jer je u Kralju lavova koji su valjda svi gledali, osim mene. Jer će vam skrenuti pažnju dok vas uzimaju na konverziji valute.

Zaključak: bujrum

24.12.2018.

Dragi Krisu

Moj/tvoj/naš dragi Krisu, nadam se da ti vikend nije bio zahmetli i da si stig'o surfat'. Želim iskoristiti ovu priliku da ti se zahvalim na svemu što si do sada učinio, kako za mene tako i za mnoge druge. Unaprijed se radujem tvojim budućim umjetničkim poduhvatima. Priloženi foršpan očekivanog uratka obećava naredne "Ljude u crnom" koji su internacionalniji, uredno počešljani, rodno organizovani i opušteni uprkos izazovnim okolnostima međuzvjezdanog belaja.



Prošlo je, evo već, deset godina kako sam te upoznala. U "Zvjezdanim stazama" sve si učinio kako treba. Ostvario si zavidan balans hrabrosti i srkleta koji je bio neophodan za luminozan prikaz Džordža Kirka, oca i budućeg emotivnog tereta kapetana Džejms T. Kirka. Nekoliko minuta ekranskog vremena bilo je dovoljno da ustanovim kako si talentovan i fundamentalno optički prijemčiv. Ne prođe dan a da ti se jutrom ne zahvalim za Džejmsa Hanta u "Rush"-u. Čak si i potencijalnu parodičnu mansonsovku figuru u "Bad Times at the El Royale" učinio prijetećom i estetski ekstazivnom. Sa željom da ti valovi budu vazda potaman, Aime

20.12.2018.

Niko(kao)ti(n)

Da odmah raščistimo: ovaj post je na temu pušenje cigareta. Nije tema pušenje kao metafora za seksualnu aktivnost. To odmah da napomenem za ove opterećene, od kojih ja jedna nisam. Vink, vink.

Cigarete su loša navika, ne sporim. Nekoliko puta sam u javnosti prestajala pušiti. U tajnosti, nikada nisam prestala da pušim. Znam da debelo plaćam ovu svoju lošu naviku, monetarno i zdravstveno. Iz nekog razloga, što se više insistira na prestanku pušenja, zabranama i apelima, ja se sve manje pravim da prestajem.

Ova navika, pored kraćenja života i budžeta, dovodi me u mnoge neprilike. Sretna sam da putujem. Nekada na kraći a nekada na duži period. Dio mog pripremnog istraživanja prije odlaska na neku destinaciju je logistika pušenja. Gdje ću biti smještena? S obzirom da se više nigdje ne može pušiti, logično naredno pitanje je gdje ipak mogu pušiti? Kakvi su kulturološki stavovi prema ženama koje zapale cigaru? Da li se ignorišu, ružno gledaju, hapse ili kamenuju?

U Kolombu sam identifikovala logu na krovu zgrade. To je dovelo do svakodnevne borbe sa vranom koja me nije mogla smislit' a živjela je na tom krovu. Nadalje, javilo se izrazito poboljšanje kondicije uz kašljanje na konto stalnog penjanja.

U Kijevu sam umalo postala žrtva hipotermije, zbog identificiranja pušačke lokacije na balkonu hotela i ugodnoj temperaturi od -15.

U jednom selu u Azerbejdžanu sam umalo postala ljudska žrtva boljoj proljetnoj žetvi. Naime, smatrala sam da sam identifikovala skrovište gdje mogu zapaliti bez brige da će me neko vidjeti. Vjerovatno me ona vrana iz Kolomba ugledala i obavijestila lokalce. Prvo su obilazili lokaciju autima, a zatim su se počeli okupljati. Razišli su se samoinicijativno nakon što su ustanovili da od mene nema nafake i da žetvi pomoći neću.

Na Bledu sam, u nevjerovatnom podvigu atletske sposobnosti koje prethodno nisam bila svjesna, polu-visila sa francuskog balkona kako ne bi aktivirala protupožarni alarm.

Smrazavala sam se, kisnula i kuhala. Krila sam se i tajmirala pušačke podvige kako ne bi bila otkrivena. Garaže, krovovi, stepeništa, napuštene metro stanice, sumnjivi ugostiteljski objekti...neke su od lokacija koje sam prepoznala kao odgovarajuće. Ispoljila sam kvalitete smotane verzije Džejsona Borna u parodijskim podvizima. Radujem se novim pobjedama.

20.12.2018.

Nacionišljam

Mora da je pravo dobar osjećaj biti nacionalista. Iako ništa drugo do histerična narcisoidnost, nacionalisti biraju pravo široku aveniju za šetanje sopstvene guzice.

Po difoltu, nacionalisti se smatraju boljim od minimalno jedne grupe insana ako ne svih ostalih. Jal' se rodio/rodila, nacionalista smatra da je superioran. Ne mora učiti, ne mora raditi, ne mora zaslužiti poštovanje, dovoljno je da postoji i time je bolji od "drugih".

Nacionalista smatra da je dio dženetski prirodno modificirane grupacije na teritoriju gdje argumenti dolaze da plaču.

Nacionalista može biti vjernik ili ateista. Vjernik nacionalista će se smatrati selektovanim za reprezentaciju od Boga. Ateista će se smatrati premium proizvodom prirodne selekcije. Nacionalista može biti neobrazovan ili obrazovan. Neobrazovani nacionalista će se pozivati na mitove i epopeje. Obrazovani nacionalista će, k'o fol intrepretirati odnosno trabunjati nešto na temu genetike o kojoj nema pojma. Niti jedan savremeni genetičar se neće pozivati na genetske prednosti neke grupe, s obzirom da su takve teorije naučno neosnovane. Neki nakaradni matori biolog, eugenički podučavan poput Biljane Plavšić, hoće. Nacionalista može biti pasivno-agresivan ili aktivno-agresivan. Agresivan je svakako. Jer nacionalizam integrira ljutnju.

Nacionalista je ljut jer zna da kao individua ne predstavlja zgoditak za ovaj svijet. Duboki kompleksi i ugravirana nesigurnost ključaju ispod površine ili na površini. Nacionalisti je uvijek taj "drugi" kriv za sve što smatra da nije u redu. Za nacionalistu nema lične odgovornosti, etičkih ili moralnih opterećenja jer ne odgovara ni za šta. Čak je i kvalitet sopstvenog života metafizički prepisao na onog lošijeg "drugog".

Time se nacionalista svrstava u lošu osobu. Loša osoba čini loše stvari drugima. Loša osoba je lažov (poziva se na mitove i lažnu nauku), varalica (uzima a ne zaslužuje) i manipulator (ignorira činjenice i istinu) i krivi druge za sopstvene greške i nedostatke. Nacionalisti manjka mudrosti i iskrenosti koja uvijek uključuje samokritiku.

U najboljem slučaju: iritira. U najgorem: ubija.

08.12.2018.

Smoga naroda

Čuvena genetičarka Dina Grbavčić-Košević-Pofalić-Dvorić elokventno je pojasnila: "To je kao da kuhate đuveč. Sastojci su građani Sarajeva, a šerpa je kotlina."

Prve mutacije pojavile su se u januaru 2019. godine. 44-godišnjem Sarajliji je u novogodišnjoj noći narastao šesti prst na lijevoj ruci. "Đuskao sam uz Hari Mata Harija. Ne znam šta bi? Da li zbog Harijevih pm visokih tonova ili pm2.5 u zraku, osjetio sam intenzivno golicanje na lijevoj ruci. Pomislio sam da me svrbi dlan, zbog snažnog odliva gotovine u prethodnim danima na šišu i gotivu, ali sam prilikom češanja ustanovio izraslinu. Drugi srednji prst na sred' dlana. Sav uspravan i sa noktom. Hari je pjevao, pa niko nije čuo moj vrisak".

Tako je počelo. Već u narednim danima, pojava se omasovila. Hitna je bila puna mutirajućih pacijenata te je nakon sedam dana konstatacija, Hitna zatvorila vrata sa natpisom: "Ako dišete, u redu je". Direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo izjavio je: "Naprosto nismo znali kako pomoći osobama sa trećom bradavicom osim dokumentovati event i objaviti na fejsbuku", šeretski namigujući trećim okom zlatskaste boje Miljacke.

Već u februaru, postaje sasvim normalno susretati sugrađane sa drugom jetrom na obrazu. Nakon karantine u trajanju od tri mjeseca, koju se uspostavila Svjetska zdravstvena organizacija, život se brzo vratio relativno normalnom stanju.

Uočene su prednosti i nedostaci novog stanja. Sarajlije, kontrolori leta sa tri oka, postali su najtraženiji na svjetskom tržištu rada. Odmah nakon, sarajevski programeri sa tri ruke ili sa nekoliko ekstra prstića postali su najbolji i najbrži na svijetu. Kinezi su plakali i bacali se sa nebodera. Sarajevski programeri izbacivali su sve aplikaciju za aplikacijom. Pojavila se i aplikacija koja je pratila sarajevske aplikacije. Fudbaleri sa tri noge, revizori sa okom na potiljku, policajci sa dva nosa, političari sa dva srca, dodik sa ljiljanom na čelu, lopovi sa dvije glave - jedna za identifikaciju a druga inkognito...Jedino je onom baksuznom englezu narasla srce na dlanu. Mi ostali smo se snašli.

<< 12/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

o Aime Sati
Nepouzdan pripovjedač sa snažnim i pozitivnim emocijama prema kafi, brzoj hrani, filmovima i sarajevskoj žičari.

LOOKI
NERDIST
National Geographic

The Onion
The A.V. Club
BuzzFeed

MEJLOVANJE
aimesatiATyahoo.com





MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Vrag nosi Balmain
Hod po rubu
spagosmail
*A Lonely Road*
Priče o umoru
izlog jeftinih mladića
KRIMINAL U VLASTI
SOKO artTV
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
Princ of Perversia
Gracias a la Vida
Osećanja. O. Sećanja.
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
look little Alice, this isn't Wonderland
Strašan blog
Imagine.
burek
Lovac u žitu
Blog before time
INSPIRED BY INSPIRATION
fragmenti vremena u fragmentima elTango
The Dewd's
Nikad ne reci dvaput
hadzinica
Silent
Pisma
Backpacker
Pogresan korak
PonekadPomalo
Bojis li se mraka
U urbanoj sahari života
Nakane o Barbari
Strangers In The Night
RAHAT ĆOŠE
Fildžan viška
Rahat No More
Hikaje- mudrosti
Hej, curo detoksirana
Leteci Holandjanin
propali fudbaler
ПРОПУХ
Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
blob
District for the Movies
posveћeno жrtvama dlakavih жena
Iskreno Vaša
AUTONOMNA POKRAJINA VIKENDICA
Corto Maltese
1108
više...

BROJAČ POSJETA
267347

Powered by Blogger.ba