Aime Sati

I'm Jane Doe, bitch!

07.04.2019.

ŠALJIVDŽIJA

26.03.2019.

Crveno i Jadransko more

Mnogo čitam o Mosadu. Posmatrajući objektivno, njegova obavještajna i terenska vještina je stvarno impresivna. Intelektualni kapacitet je, očito, velik a operativci zafrkani. Decenijama radi na reputaciji da se ljudi naježe na sam spomen Mosada. Pametno. Naravno, mnoge operacije koje je poduzeo su tajne ali, one koje nisu...

Operacija Entebbe: Mosad u vozilima sličnom mercedesu Idi Amina i vozilima njegove pratnje prolaze kontrolu aerodroma Entebbe i izvuku 100 talaca.

Lov na naciste: dokopali su se malog broja ali je svakom nacisti koji se krio po Evropi, SAD-u ili Južnoj Americi decenijama Mosad u san dolazio.

Nema neklearnog programa na Bliskom istoku da ga Mosad nije uništio. Irak, Iran, Sirija...

Meni najzanimljivija operacija je operacija Braća. 1980-e Mosadovi operativci otvaraju ronilački centar u Sudanu, na Crvenom moru. Rade nekoliko godina i imaju stvarne goste. Tokom nekoliko godina rada, izvlače 6000 Jevreja iz Etiopije u Izrael.

Na stranu moj lični stav prema Palestini, nevjerovatan je način na koji je Izrael postao vodeća svjetska sila. Mosad, u tome, ima vodeću ulogu.

Sigurno i Mosad ima cirkusa od kojih se stidi ali...

A na drugom kraju spektra, imamo Hrvatsku SOA-u i pokušaj dodatne destabilizacije BiH. Otvoreno i u velikom broju peglaju ljude po kriteriju: "vidi ti glave". Tjeraju ih da prenose oružje, kako bi ispali spasioci Evrope i editori novog ustava BiH. Ofirni do mjere darovanja vozila sa diplomatskim tablicama novinaru koji je trebao dokumentovati "prijetnju". Loše dizajnirana operacija u sudaru sa našom mahalom. Teško.

24.03.2019.

Kaže Dodik...

"Nemojte mi vjerovati kada kažem da je BiH moguća". Jedino vjerujem onome što Dodik kaže, kada sam Dodik eksplicitno kaže da se ne vjeruje u ono što kaže.

24.03.2019.

Gdje je, u stvari, tamni vilajet?

Nisam više sigurna ali, mislim da je bila 1988. godina. Išlo se u ljetnu školu u Lozice. Mi se, curice, u busu dogovaramo kako ćemo se organizovati za sobe. Ono znate, ko će s kim u sobu. Bojana, iz razreda, šapće mojoj prijateljici nešto. Vidim, prijateljica blijedi u faci. Glasno izgovara: "šta ima veze, i moj tata je musliman". Bojana je, naime, šanula da ja ne bih trebala sa njima boraviti u sobi jer sam muslimanka i sigurno smrdim. Nekoliko mjeseci nakon toga, Bojana je u školu donijela izrezanu smrtovnicu nane koja je preselila u 90-oj godini. Ime te nane joj je, naime, bilo pravo šega.

Ne sjećam se kako sam reagovala u ovim situacijama. Sigurno, nikako. Nije mi bilo jasno šta se dešava i mislila sam da je do mene.

Čak i kada su se godinama moji školski drugari smijali imenu moga oca, mislila sam da je do mog oca. Bila sam ljuta na tatu što se zove kako se zove. Nisam shvatila nivo kretenluka i lošeg odgoja drugara.

Tek kada me je četnik na Grbavici 1992. uhvatio za vrat, shvatila sam do koga je.

Nisam znala šta je musliman. Ateističko-komunistička porodica ne pruža ovu vrstu edukacije.

Četnik ne pravi ovu vrstu distinkcije. Četnika nije zanimalo zna li moj otac da je musliman dok su ga marisali. Za četnika je musliman - musliman, po imenu, znao musliman da je musliman ili ne. Kebab je kebab kako to četnik voli reći.

Dakle, trideset i jednu godinu trpim četničko iživljavanje. Prvo verbalno, zatim četvorogodišnje fizičko iživljavanje a sada ponovljeno izgovoreno a najčešće napisano. Tvrdnje o genetskoj inferiornosti, podaničkom mentalitetu, fizičkim atributima, neinteligenciji, samogranatiranju, samoubijanju, fanatizmu...

Razlika u odnosu na vrijeme prije rata je što četnici ne govore ove stvari u lice, već kroz svoje izabrane političke predstavnike, twittere, fejsbuke i slično. Barem ne još.

Imam opciju ignorisanja. Imam opciju pretvaranja da je od četnika ostalo svega šačica ekstremista. Pretvaranja da sama sabotiram progres ako vidim četništvo. Pretvaranja da ignorisanjem umirujem nacionalizam nacionalista. Imam opciju pristajanja na koncept da se postaje nacionalista ako se reaguje na nacionalizam.

Pokušala. Ne ide. Jer, kebab nisam. Ignorisanje je, za mene, postalo neprihvatljivo.

Ono za šta je meni trebalo previše vremena da shvatim je da djeca generacijama odrastaju u porodicama u kojima se prenosi mit o turskom grijehu. Gdje se ljudsko biće opisuje kao kebab. Porodice iz kojih se dijete šalje u školu uvjereno da je drug iz razreda inferioran, isključivo zbog imena. U porodicama u kojima dijete postane, k'o fol čovjek, a vjeruje da je sasvim normalno tretirati pravo na život drugoga kao sopstveni poklon. U porodicama gdje je roditeljima mrsko odgajati djecu, pa im grade samopouzdanje mitovima.

Hoću da živim u dvadeset i prvom vijeku. Želim nacionalno neopterećenu širinu. Želim da se svi živimo dugo i prosperiramo. Želim da se niko ne pati i da svi imamo hobije. Želim da svi obraćamo pažnju na duge i da nestane kredita. Želim da se svi vjerinici zavole međusobno a onda da i nama nevjernicima nekako halale. Želim da kebab bude samo tipa jela. Ali džaba šta ja hoću kad' mi ne daju ni u ovoj maloj zemlji da odmaknem od egzistencijalne prijetnje.

E sad...uspostavila dijagnozu a koja je terapija? Strategiju još uvijek formulišem ali počinje sa tužbama. Najbolje je kmečanjem po novčaniku.

Ko hoće, može ovo shvatiti kao neki nacionalistički post. Normalni ljudi, sigurno neće. Itekako sam svjesna razlike između bosanca pravoslavca i četnika. Između Srbina i četnika. Zato i koristim termin "četnik".

24.03.2019.

Vidi ti

Kad' mi neko nešto počne pričati sa "Vidi,...", odmah znam da je u pitanju demagogija.

27.01.2019.

Depresija

Meni se čini da je jedan od novinara TVN1 pao u depresiju. Evo, jedva čita vijesti. Duboko udahne nakon svake rečenice. Kosa mu se digla na glavi. Dohak'o mu dnevno-politički život Bosne i Hercegovine.

19.01.2019.

Super je ovaj Propali Fudbaler

18.01.2019.

Džehenemske Stepenice do Pakla

Imam jednu logističku tegobu. Naime, dva puta sedmično moram do tačke Ž. Da bi došla od tačke A do tačke Ž, moram se popeti uz 82 stepenice. 82!!! Osamdesetdvije!!! OSAMDESETDVIJE!!!!

Nokti mi se oznoje. Uz iste stepenice sam se penjala između svoje 11-te i 15-te godine, jer mi je videoteka bila blizu tačke Ž. Sjećam se da me vlasnik ružio što nisam premotavala video kasete. To je bio moj otpor režimu. Nije se moj djed borio u partizanima da bi ja premotavala video kasete. Pogledati film nekada je bio veliki posao. Osamdesetdvije stepenice, pa ne zaboravi člansku, pa se snađi međ' kasetama, pa uspješno slaži da "tata hoće ovaj film", pa plati, pa premotaj, pa vrati kasetu na vrijeme...Mnogo sam sretna što smo se oprostili od VHS sistema.

Što je nekad' bilo, nije više. Nekada mi je bilo teže svezati pertlu već se popeti uz ove stepenice, jer mi je bilo mrsko svezati pertlu. Sada...pa sada su ove stepenice samo bonus zajebavanje života.

Postaviti 82 stepenice i penjati se uz iste se isplati ako te na vrhu čeka neka gotiva. Na primjer, Aja Sofija ili Chris Hemsworh. Ili tekila.

Koristim različite metode motivacije kako bih se čim prije dokopala vrha. U glavi furam playstation metodu gdje me stepenice vode na naredni nivo, dok skupljam oružje za borbu protiv zombija. Ili do velike milka čokolade.

16.01.2019.

moja 2018 u brojkama

Popila sedam stotina litara kafe.

Ukrcala se na dvadeset pet letova.

Pogledala sedam sezona Game of Thrones.

Pogedala prvu sezonu Game of Thrones sedmi put.

Pročitala osam knjiga Game of Thrones serijala.

Pročitala prvu knjigu Game of Thrones serijala dva puta.

Popila stotinu pedeset litara soka od paradajza.

Popila pet Ararat konjaka tokom dva sata.

Pogledala, najmanje, stotinu pedeset filmova.

Rame mi izdržalo dvije vakcinacije.

Provela stotinjak dana u laganoj depresiji.

Pokušala da se sjetim kako znam najmanje dvadeset ljudi sa kojima sam prijatelj na fejsbuku.

Popila trideset leksilijuma.

Pokušala izmaštati dva prijatelja ali se nisu htjeli družiti sa mnom.

Poslala dvijehiljadeosamnaestu u pičku materinu tristotinešezdesetpet puta.

16.01.2019.

Safari

Jesam, vala. Bila sam na safariju. Otela sam 3 dana od kapitalističkog poduzetništva i otišla sam na safari. Moja raja u Keniji su masovno insistirali da putujem preko skupe turističke agencije, jer im svi strani drugovi hoće i mogu ljudsku varijantu safarija priuštiti. Mojoj raji u Keniji nije potpuno jasno šta je i ko je Bosanac odnosno Bosanka.

Tako sam se ja odlučila za turističku agenciju koju domaći koriste. Tri dana tristo dolara. Tristo dolara, tri ispravne gume, tri eksera na sjedalu kombija, tri čvoruge od ljubljenja krova vozeći se igmanski-ekvivalentnim putevima, tri organa pomjerena. Šest sati vožnje i eto te u Masai Mari.

Bosanki sa stažom nije problem prilagoditi se uslovima kampa. Struje ima dva sata ujutro i dva navečer. Tople vode teoretski ima ali, ja je nisam našla. Navečer nisam ni koristila dva sata svjetla. Nisam željela da vidim ono što sam čula. Prvu noć je bilo teško zaspati. Povrh šatora je surfao, u to sam bila uvjerena, neki genetski inženjering majmuna i lava. Neki se eksperiment tu odvijao. Neki zli naučnici su putem satelita promatrali da li je njihov eskperiment žedan ljudske krvi. Vi ste prvi kojima sam ovo ispričala. Majmun/lav me držao budnom. Zaštitila sam se profesionalno. Pokrila sam se preko glave dekom koja je mirisala na 15-ti vijek. Kombinacija kolere i rata.

Masai Mara je pravo lijepa zemaljska lokacija. Savana koja vas umiruje, dok lav kruži oko kombija. Bila sam ljubomorna na one druge strance u bezbjednim džipovima. Ovaj moj kombi se ljulja dok je parkiran.

Nije ovo bezeze. Lijepo je vidjeti zebre, slonove, žirafe, impale, lavove, nilske konje, bizone, gnuove, leoparde, geparde...u svom na svom. Hijene s razlogom imaju lošu reputaciju. Mnogo su nezgodne za vidjeti i slušati. Vodići/vozači su poprilično oguglali i znaju da im napojnice, od kojih žive, zavise od iskustva turista. Kako bi turisti bili zadovoljni, džipovima i vozilima braće Troter u kakvom sam ja bila, približavaju se životinjama (koje nisu slon, bizon ili žirafa), bude ih i uznemiravaju. Sve za fotke turista. Bilo mi je malo krivo. S druge strane, selfiji su fenomenalni.

Masai Mara je na granici sa Tanzanijom odnosno Serengetijem. Pravo ljubomorno promatram životinje dok ne jebu granice. Ljubomora je kratko trajala. Sve dok je lavica ugrabila antilopu i onako je savila k'o orbit. Čini mi se da lavica nije bila gladna. Čini mi se da je to bio lavicin pilates.

Vodići turiste vode da obiđu Masai pleme. Masai su nomadi koji se bave stočastvom i, k'o nomadi, često se sele. Žive u blizini rezervata Masai Mare i prave kućice od blata, trave i kravljeg izmeta. Meni se čini da većina sela kojeg smo mi posjetili čine studenti iz Najrobija koji prodaju điđe proizvedene u Kini i povremenu obuku narodnu nošnju. Ali, možda sam cinik kako me nazvao kolega turista iz Londona.

Masaije koje nisam vidjela su oni zbog kojih je nedavno aerodrom u Najrobiju bio zatvoren. Pleme je dovelo svoje krave na ispašu na aerodrom, jer je trava dobra.


Stariji postovi

<< 04/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

o Aime Sati
Nepouzdan pripovjedač sa snažnim i pozitivnim emocijama prema kafi, brzoj hrani, filmovima i sarajevskoj žičari.

LOOKI
NERDIST
National Geographic

The Onion
The A.V. Club
BuzzFeed

MEJLOVANJE
aimesatiATyahoo.com





MOJI FAVORITI
burek
KRIMINAL U VLASTI
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
SOKO artTV
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
spagosmail
Nikad ne reci dvaput
Priče o umoru
Vrag nosi Balmain
Hod po rubu
look little Alice, this isn't Wonderland
Imagine.
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
Silent
izlog jeftinih mladića
Blog before time
Osećanja. O. Sećanja.
Lovac u žitu
Gracias a la Vida
Pisma
fragmenti vremena u fragmentima elTango
Backpacker
The Dewd's
Princ of Perversia
Rahat No More
Pogresan korak
PonekadPomalo
INSPIRED BY INSPIRATION
Bojis li se mraka
U urbanoj sahari života
Nakane o Barbari
Strangers In The Night
RAHAT ĆOŠE
Fildžan viška
hadzinica
Hikaje- mudrosti
Hej, curo detoksirana
Leteci Holandjanin
propali fudbaler
ПРОПУХ
Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
blob
District for the Movies
posveћeno жrtvama dlakavih жena
Iskreno Vaša
*A Lonely Road*
AUTONOMNA POKRAJINA VIKENDICA
Corto Maltese
1108
Strašan blog
više...

BROJAČ POSJETA
255403

Powered by Blogger.ba